TRL models noviteti

TRL (Trla baba lan...) Models....još jedan resinski pokušaj otimanja para gladnom skupljačkom narodu...po sistemu "Zaiskali ste, evo vam ga!" za nekih 190 eura + PP dobijete Lamborđini LM002.

Nedo?


[You must be registered and logged in to see this image.]

već vidio i upoređivao linija haube nije pogođena a mislim da to nije trebalo biti teško.
[You must be registered and logged in to see this link.]

Nedo je napisao/la:već vidio i upoređivao linija haube nije pogođena a mislim da to nije trebalo biti teško.

Ima ona narodna "Što je brzo to je i kuso!"

Ne mogu ti opisati koliko mi živac potežu svi akteri na ovoj divljačkoj resinskoj sceni.

Skupa sa skupljačima koji "can't wait" navedene modele.

  Imam teški ljenolitis ali ipak ih zaobiđem

Ajde, što ga baš nisu pogodili, iako je dizajniran samo pomoću lenjira, nego je i nanos farbe predebeo.

I onako sve redze pisem i komentarisem, ali moram reci da ovaj nas hobi polako ali sigurno ide u k...c.
Poceli svi prelaziti na resin, cijene otisle u nebesa, a kapak svemu, od gomilu krasnih modela iz '50-ih, '60-ih i '70-ih godina koje nema u 1:18, prave neke bezvezne modele koje je rijetko tko vidio uopce.
Osim istorijske civilne Volge od Istmodelsa, koja ce se vjerovatno i konacno pojaviti sredinom iduceg mjeseca, apsolutno nista me drugo u ovom trenutku nezanima u 1:18.

Ovaj neki bezvezni model kojeg je rijetko tko vidio uopće imam u svim dostupnim mi izvedenicama od 1/64 do 1/32, a rado bih im priključio i 1/18 te 1/1. No dok nemam para za 1/1 nema šanse ni za ovaj 1/18, jer na njemu ne vidim ništa što bi opravdavalo 150 eura razlike u odnosu na sjajni Minichampsov 1/43 model. A vrlo malo toga što bi opravdavalo razliku od 180 eura u odnosu na također sjajni 1/64 Kyosho.

dmj je napisao/la:Ovaj neki bezvezni model kojeg je rijetko tko vidio uopće imam u svim dostupnim mi izvedenicama od 1/64 do 1/32, a rado bih im priključio i 1/18 te 1/1. No dok nemam para za 1/1 nema šanse ni za ovaj 1/18, jer na njemu ne vidim ništa što bi opravdavalo 150 eura razlike u odnosu na sjajni Minichampsov 1/43 model. A vrlo malo toga što bi opravdavalo razliku od 180 eura u odnosu na također sjajni 1/64 Kyosho.

Da, ja imam crveni Minichamps u 1/43 i apsolutno se slažem s tobom.

cordoba je napisao/la:I onako sve redze pisem i komentarisem, ali moram reci da ovaj nas hobi polako ali sigurno ide u k...c.
Poceli svi prelaziti na resin, cijene otisle u nebesa, a kapak svemu, od gomilu krasnih modela iz '50-ih, '60-ih i '70-ih godina koje nema u 1:18, prave neke bezvezne modele koje je rijetko tko vidio uopce.
Osim istorijske civilne Volge od Istmodelsa, koja ce se vjerovatno i konacno pojaviti sredinom iduceg mjeseca, apsolutno nista me drugo u ovom trenutku nezanima u 1:18.

Dogodio se potpuni obrat, ne toliko neočekivan, ali veoma jasan.

Svira se i previše muzike, za previše para.

Nekad je bilo manje muzike, ali je bila kvalitetnija, a bila maltene džaba za ovo danas.

Au jesu ga fulili  
Izgleda ko plastična igračka za djecu iznad 3 godine. Siku bi ga bolje odradio u 1:32

Vela je napisao/la:Au jesu ga fulili  
Izgleda ko plastična igračka za djecu iznad 3 godine. Siku bi ga bolje odradio u 1:32

Debela boja, pogle "šarki na vratima", ukupan plastičan dojam, pogotovo gume koje su k'o s igračke...ali jok, ne smeta, samo metneš cijenu od 190 eura i mirna Bosna, ima 'ko će se upecat'.

Sad je tako vreme svi se pale na rezine i sl. gluposti ali procice i to, ne mozes svaki mesec uzimati model od 200-300 evra, puno je to para. . .

Da su resini 60-80 posto cijene die-casta još bismo mogli pričati.

Ali, stvari su totalno drukčije, resini diktiraju nemoguć tempo.

Kao da se rade od smole koju su s najviših stabala vlastitom rukom "brale" djevice od 16 godina, a ne od sintetičkog resina.

Znas kako sa tom filozofijom samo sebi pucaju u noge. Cene idu u nebesa, kolekcionara je sve manje, novi zbog cena tesko da ce se pojaviti neki novi (cim vidi cenu od 200 evra rece neka hvala). Ti sto moraju da imaju model bas sada, a ne sutra nece kupovati bas sve ili ce tako kupovati neko vreme a onda ce prestati kad vide koliko sve to kosta, i polagano pocece da zatvaraju radnje. . . Sve u svemu proizvodjaci na pogresan nacin ispumpavaju novce od kolekcionara. . .

. . . je napisao/la:Znas kako sa tom filozofijom samo sebi pucaju u noge. Cene idu u nebesa, kolekcionara je sve manje, novi zbog cena tesko da ce se pojaviti neki novi (cim vidi cenu od 200 evra rece neka hvala). Ti sto moraju da imaju model bas sada, a ne sutra nece kupovati bas sve ili ce tako kupovati neko vreme a onda ce prestati kad vide koliko sve to kosta, i polagano pocece da zatvaraju radnje. . . Sve u svemu proizvodjaci na pogresan nacin ispumpavaju novce od kolekcionara. . .

Na mene već polako mogu prestati računati.

Već dugo nisam kupio model, a navikao sam se već da ih ne kupujem....ispočetka je bilo jako teško, išlo je direktno kao udar na dnevnu rutinu.

No, preživio sam. Kao kad bacaš cigarete, prvi su dani najteži i ono kad sama ruka poleti.

Više ne obavljam više "svakodnevne dužnosti" obilaska Ebaya, foruma i online shopova, a kako stvari stoje, batalit ću i prije nekog vremena gotovo sigurne kupovine Ottovih Renaulta 8 i Dauphine 1093.

Ohladio sam se, ne krijem da je to zato jer sam bio prinuđen (iskrsle neke druge stvari za koje dajem novac, a i novac je najednom iščezao), ali ispalo je OK.  I nije da mi fali kupovina, prioriteti druge vrste imaju prednost.

Lagao bih kad bih rekao drukčije. Još kada vidim sve ove cijene, pa i cijene navodno sniženih starijih modela, nekako mi je milo da mi se sve dogodilo baš sad, dok se još može pobjeći od svega ovoga.

A ionako kod kuće imam modela za par godina života s njima.

nebeski je napisao/la:

Na mene već polako mogu prestati računati.

Već dugo nisam kupio model, a navikao sam se već da ih ne kupujem....ispočetka je bilo jako teško, išlo je direktno kao udar na dnevnu rutinu.

No, preživio sam. Kao kad bacaš cigarete, prvi su dani najteži i ono kad sama ruka poleti.

Više ne obavljam više "svakodnevne dužnosti" obilaska Ebaya, foruma i online shopova, a kako stvari stoje, batalit ću i prije nekog vremena gotovo sigurne kupovine Ottovih Renaulta 8 i Dauphine 1093.

Ohladio sam se, ne krijem da je to zato jer sam bio prinuđen (iskrsle neke druge stvari za koje dajem novac, a i novac je najednom iščezao), ali ispalo je OK.  I nije da mi fali kupovina, prioriteti druge vrste imaju prednost.

Lagao bih kad bih rekao drukčije. Još kada vidim sve ove cijene, pa i cijene navodno sniženih starijih modela, nekako mi je milo da mi se sve dogodilo baš sad, dok se još može pobjeći od svega ovoga.

A ionako kod kuće imam modela za par godina života s njima.

Sve što si napisao ja već dugo prakticiram i sasvim se solidno mogu nositi sa tim.  

Vrlo slična situacija i kod mene... Nisam prestao, vjerojatno nikada ni neću, ali drastična redukcija je odavno na snazi.

Nema prestanka, naravno, uvijek će se naći za tri, četiri 43-ice ili jednu 18-icu, ali mi je drago da sam se za sada riješio navike koja je bila jača od nekih drugih, da sad ne kažem važnijih, stvari.

Na momente sam bio poput dokona čovjeka, koji je duboko zagrizao u skupljanje, a pritom svjesno zanemarivao neke druge stvari. To je vjerovatno usud svakog odavanja hobiju preko neke mjere, iako je mjeru uvijek jako teško pronaći, ipak je ovo ples emocija i lako se čovjek oda strastima.

No, ono što je zapravo u svemu tome zanimljivo, da je baš kvantiet, odnosno ludi ritam nabavljanja i trošenja novca, nakon početne mjerljive i veće ugode, zapravo potpuno ubio emociju. Ostane samo nekakva navika kupnje (iako sam mrzio sve ostalo nakon toga), koju njeguješ svakodnevnim "obavljenjem dužnosti" po forumima, shopovima i ebayu, ali nije to ni blizu onoga kako je srce titralo ranije.

Mene je, objektivno, pritislo financijski, sada raspolažem otprilike sumom kakvom sam raspolagao prije petnaestak godina (sasvim dovoljno za normalan život), u pitanju je eksperimentalni pokušaj financijske samodiscipline i u ovakvoj situaciji mi ne pada na pamet da kupujem modele, pogotovo po ovim cijenama, a gledam i modele koje sam nakupovao - sve je to fino, ali neki su ušli u kolekciju tek onako, ni sam ne znam kako i zašto, ali jebiga, takav je usud skupljača, uzimaš sve što ti se iole učini privlačnim, a donji si ako voliš čitavu autoindustriju i povijest.

Ponavljam, možda sam sretan što se dogodilo sada, kada  je čitav hobi u krizi, odnosno kada cijene divljaju neljudski. A nesreća je u tome što mi nisu modeli bili jedini hobi, jednostavno sam u jednom monetu imao previše zanimacija, koje su postale same sebi dovoljnima, jer dan traje samo 24 sata, a klik na mišu milisekundu.

Mislim da nečemo prestati sa sakupljanjem, znam za sebe. Ali sam se riješio svih modela (njih pet stotinjak) koje sam sakupljao do sada i nisam bio toliko emotivno vezan na njih, jedino onako - kako je rekao nebeski - iz neke potrebe po imati. Sad sam odlučio, da ču imati malu, ali kvalitetnu kolekciju isključivo modela, koji če mi i za sve one godine koliko su mi još namjenjene, uživati svaki dan u njima. I to u ovom 1:18 mjerilu, kojeg sam nepravedno zanemarljivao sve godine - dok nisam upoznao gospodina sa dedinja. Par puta kod njega i vidi se, šta je model. Ne kažem, da neču ama baš nijedan imati u drugom mjerilu, ali prvenstveno mi je 1:18.

A može se nači njih po povoljnim cijenama i danas, iako trenutno proizvođači nabijaju cijene do ruba izdržljivosti. Naše, da se razumijemo, mi imamo sve više kupaca iz inostranstva, jer se trudimo biti dostupni. Ali i to je dosta visoka cijena modela za naše uslove. Bit če bolje - to mi je moto več otkada sam se kao klinja razbio motociklom.  

nebeski je napisao/la:Nema prestanka, naravno, uvijek će se naći za tri, četiri 43-ice ili jednu 18-icu, ali mi je drago da sam se za sada riješio navike koja je bila jača od nekih drugih, da sad ne kažem važnijih, stvari.

Na momente sam bio poput dokona čovjeka, koji je duboko zagrizao u skupljanje, a pritom svjesno zanemarivao neke druge stvari. To je vjerovatno usud svakog odavanja hobiju preko neke mjere, iako je mjeru uvijek jako teško pronaći, ipak je ovo ples emocija i lako se čovjek oda strastima.

No, ono što je zapravo u svemu tome zanimljivo, da je baš kvantiet, odnosno ludi ritam nabavljanja i trošenja novca, nakon početne mjerljive i veće ugode, zapravo potpuno ubio emociju. Ostane samo nekakva navika kupnje (iako sam mrzio sve ostalo nakon toga), koju njeguješ svakodnevnim "obavljenjem dužnosti" po forumima, shopovima i ebayu, ali nije to ni blizu onoga kako je srce titralo ranije.

Mene je, objektivno, pritislo financijski, sada raspolažem otprilike sumom kakvom sam raspolagao prije petnaestak godina (sasvim dovoljno za normalan život), u pitanju je eksperimentalni pokušaj financijske samodiscipline i u ovakvoj situaciji mi ne pada na pamet da kupujem modele, pogotovo po ovim cijenama, a gledam i modele koje sam nakupovao - sve je to fino, ali neki su ušli u kolekciju tek onako, ni sam ne znam kako i zašto, ali jebiga, takav je usud skupljača, uzimaš sve što ti se iole učini privlačnim, a donji si ako voliš čitavu autoindustriju i povijest.

Ponavljam, možda sam sretan što se dogodilo sada, kada  je čitav hobi u krizi, odnosno kada cijene divljaju neljudski. A nesreća je u tome što mi nisu modeli bili jedini hobi, jednostavno sam u jednom monetu imao previše zanimacija, koje su postale same sebi dovoljnima, jer dan traje samo 24 sata, a klik na mišu milisekundu.

Druže moj, ja od 72-ge tako skupljam, tim tempom, nažalost ili na sreću, uvek je bilo primarnijih stvari od hobija. Važno da je ljubav prema istom ostala jednaka.

Učitelj je napisao/la:

nebeski je napisao/la:Nema prestanka, naravno, uvijek će se naći za tri, četiri 43-ice ili jednu 18-icu, ali mi je drago da sam se za sada riješio navike koja je bila jača od nekih drugih, da sad ne kažem važnijih, stvari.

Na momente sam bio poput dokona čovjeka, koji je duboko zagrizao u skupljanje, a pritom svjesno zanemarivao neke druge stvari. To je vjerovatno usud svakog odavanja hobiju preko neke mjere, iako je mjeru uvijek jako teško pronaći, ipak je ovo ples emocija i lako se čovjek oda strastima.

No, ono što je zapravo u svemu tome zanimljivo, da je baš kvantiet, odnosno ludi ritam nabavljanja i trošenja novca, nakon početne mjerljive i veće ugode, zapravo potpuno ubio emociju. Ostane samo nekakva navika kupnje (iako sam mrzio sve ostalo nakon toga), koju njeguješ svakodnevnim "obavljenjem dužnosti" po forumima, shopovima i ebayu, ali nije to ni blizu onoga kako je srce titralo ranije.

Mene je, objektivno, pritislo financijski, sada raspolažem otprilike sumom kakvom sam raspolagao prije petnaestak godina (sasvim dovoljno za normalan život), u pitanju je eksperimentalni pokušaj financijske samodiscipline i u ovakvoj situaciji mi ne pada na pamet da kupujem modele, pogotovo po ovim cijenama, a gledam i modele koje sam nakupovao - sve je to fino, ali neki su ušli u kolekciju tek onako, ni sam ne znam kako i zašto, ali jebiga, takav je usud skupljača, uzimaš sve što ti se iole učini privlačnim, a donji si ako voliš čitavu autoindustriju i povijest.

Ponavljam, možda sam sretan što se dogodilo sada, kada  je čitav hobi u krizi, odnosno kada cijene divljaju neljudski. A nesreća je u tome što mi nisu modeli bili jedini hobi, jednostavno sam u jednom monetu imao previše zanimacija, koje su postale same sebi dovoljnima, jer dan traje samo 24 sata, a klik na mišu milisekundu.

Druže moj, ja od 72-ge tako skupljam, tim tempom, nažalost ili na sreću, uvek je bilo primarnijih stvari od hobija. Važno da je ljubav prema istom ostala jednaka.

Tako je, amplituda mora postojati, inače bi sve bilo ravna dosadna crta!