Plymouth Roadrunner 426 Hemi (1970.) by GMP

Jeftinija varijanta Plymoutha GTX. Osnovna razlika između GTX-a i Roadrunnera je bila u nivou opreme koju su imali, kao i baznim motorima. RR je zamišljen kao auto za cestovno utrkivanje (čitaj divljanje) i ciljao je na kupce (uglavnom mlađe) kojima je jurnjava (a ne luksuz) bila imperativ i koji si nisu mogli priuštiti luksuz.
GTX je kao oprema nastao ranije, još 1967. Belvedere sa bogatijom opremom i jačim baznim motorima se zvao Sattelite ili GTX (ovisno o nivou opreme). Hemi 426 se npr. mogao dobiti samo kao GTX.
Ovdje su u biti ogolili GTX i od njega napravili - Roadrunner.
Ulazni motor za RR bio je 383 kubičnih inči sa 335 konja, a zatim je slijedio 440 sa 375 odnosno sa 390 konja i šlag na kraju je bio 426 Hemi sa 425 konja. Ovaj zadnji je od 0 do 60 mph grabio za 5,3 sekunde što je impresivna brojka i danas, a pogotovo onda. Mjenjači su bili sa 3 i 4 stupnja prijenosa.
Plymouth je platio 50000$ Warner Bros-u za korištnje Ptice Trkačice kao zaštitnog znaka njihovog novog modela, što je uključivalo i Beep Beep sirenu koju su razvili samo za njega. Dodge je poslije iskopirao priču i napravio Super Bee.
Model predstavlja zadnju iteraciju prve serije RR-a, koja se pravila od '68.-'70.-te. Strašan model s kojim sam se prvo susreo u GTX varijanti kod našeg Dede. Ne da je težak, nego je to pretežak model, vjerojatno najteži model u kolekciji, težak impresivnih 1550 grama. Razina detalja je vrlo visoka, al ne ni najviša s obzirom na godine i neke nove modele i proizvođače, al to su ipak kruške i jabuke pa je suludo to i porediti. Ipak od svih GMP/ACME Amera koje imam i koje sam vidio ovaj je u samom vrhu po kvaliteti i detaljima. Ko što već svi znate, prozori na vratima mu se spuštaju, a bočni prozori se i vade van. Ratkape koje su plastične u sebi imaju magnet i same se "lijepe" na felge. Zadnja tablica je na feder pa se spušta, iako iskreno ne znam koja je svrha toga. Air grabber na haubi se diže/spušta. Šteta što nema GTX-a da ih usporedim, al na prvu su razlike u sjedalima, komandnoj ploči, felgama i još nekim sitnim detaljima. Predobar model, koji me oduševio više nego neki CMC Ferrari, a cijenom su tu u pet deka. Mislim da svako ko gotivi Amere treba imati ovaj model.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ima nas na Forumu što smo opremili zelenim GTX-ovima u vrijeme kada su koštali cca. 130 - 150 dolara na Ebayu iz SAD-a, u vrijeme dok je dolar bio na najnižoj razini. Inače su koštali cca. 180 dolara, a u Europi su bili još skuplji.

Nebitno. Bitno je da je model baš takav kakav je i ovaj tvoj. Kano klisurina, čvrst, težak i čak nakon pada (moj slučaj) neuništiv. samo sam otpuhnuo prašinu s njega kad je udario o pod.

I sad ih u US ima za 150$, samo što je danas dolar "malo" jači

Keza je napisao/la:I sad ih u US ima za 150$, samo što je danas dolar "malo" jači

Više nego duplo jači. tad je bio, ako me sjećanje služi 1,30 KM, a sad je skoro kao euro prema KM.

Coyote Duster je detalj svih detalja!

Roadrunner je baš bio oguljen, unutra uglavnom skaj i nikakvi ukrasi.

GTX je bio baš ono ušminkan, to drveni paneli, to tepisi, to oku ugodne boje, to Rally felge...

Da, to je bila ta logika tog vremena. Prodati sto vise auta, a smanjenje baznog troska je bilo kakvo takvo rjesenje tog problema. Bitno je bilo da se lova vrti i da prodaja prati proizvodnju.
GTX model za ozbiljne i potkozene kupce, a RR za balavce zeljne jurnjave, a ogranicenog budzeta. Al to je imalo i svojih prednosti: GTX sa najjacim 426 Hemijem i pod teretom luksuzne opreme je i sporije ubrzavao od istog takvog RR-a

Keza je napisao/la:Da, to je bila ta logika tog vremena. Prodati sto vise auta, a smanjenje baznog troska je bilo kakvo takvo rjesenje tog problema. Bitno je bilo da se lova vrti i da prodaja prati proizvodnju.
GTX model za ozbiljne i potkozene kupce, a RR za balavce zeljne jurnjave, a ogranicenog budzeta. Al to je imalo i svojih prednosti: GTX sa najjacim 426 Hemijem i pod teretom luksuzne opreme je i sporije ubrzavao od istog takvog RR-a

Apsolutno.

Odlican model definitivno vrijedan nabavke. Cim dodjem kuci moram baciti oko preko kompa.

red head je napisao/la:Odlican model definitivno vrijedan nabavke. Cim dodjem kuci moram baciti oko preko kompa.

Vrijedi svakog dinara, vjeruj mi. Ko najbolji HW61, pa onda jos jace od njega. Najbolji GMP Amer i Amer opcenito koji mi je prosao kroz ruke

Keza je napisao/la:
Vrijedi svakog dinara, vjeruj mi

Vidi se

Zadivljujući model, razumem tvoje oduševljnje, isto sam doživeo kod Didinog zelembaća.
Mislim da mu se ispod tablice sipa gorivo, većina tadašnjih amera je imalo taj fazon sa tablicama a neki i sa žmigavcima.

Učitelj je napisao/la:Zadivljujući model, razumem tvoje oduševljnje, isto sam doživeo kod Didinog zelembaća.
Mislim da mu se ispod tablice sipa gorivo, većina tadašnjih amera je imalo taj fazon sa tablicama a neki i sa žmigavcima.

Vidis, vidis, to za gorivo nisam znao
Kad odem kod dide moram jos jednom prostudirat zelenog da utvrdim sve razlike

Slabije poznajem američku auto industriju, odnosno svo moje poznavaje se svodi na opšte poznavanje njihove kulture, i eventualno nekoliko slučajeva u njihovoj auto industriji koje sam proučio do detalja, tako da ne bih mogao mnogo da kažem o ovom modelu.
Ono što mi bode oči je posvećenost u izradi i sa današnje tačke gledišta je nivo detalja odličan ( ne kao u slučaju CMC da detalji prevazilaze svrhu), ptica trkačica farbanje deluje OK, magnetne ratkapne su simpa detalj i kao detalj i kao način razmišljanja majstora koji su osmislili i napravili model, prozori su za moj ukus malo preterani ali budući da skoro niko nije imao takvu interpretaciju u 1:18 OK, i na kraju ono što je ostavilo utisak na mene elementi trapa, sve lepo uredno, deluje kvalitetno.
U suštini jedan potpun proizvod, na kome se vidi rad, trud i veština.

Dobar model, u odnosu na GTX riječ je samo o siromašnije opremljenom modelu sa drugačijim oznakama, manje kromiranih lajsni u eksterijeru, u interijeru je osnovna razlika što nema imitacije drveta, interijer je crne boje, drugačiji je volan i sjedala, nema srednju konzolu... I GTX je automatic, dok je RR manual sa "pistol grip" shifterom.

Učitelj je napisao/la:Zadivljujući model, razumem tvoje oduševljnje, isto sam doživeo kod Didinog zelembaća.
Mislim da mu se ispod tablice sipa gorivo, većina tadašnjih amera je imalo taj fazon sa tablicama a neki i sa žmigavcima.

Tako je, gorivo se sipa iza tablice koju se preklopi

[You must be registered and logged in to see this image.]

A i pretinac ispred suvozača se otvara
[You must be registered and logged in to see this image.]

mali plavi je napisao/la:

Tako je, gorivo se sipa iza tablice koju se preklopi

[You must be registered and logged in to see this image.]

A i pretinac ispred suvozača se otvara
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ameri su imali genijalna rešenja za skrivanje otvora za natakanje goriva. Cadilac je imao i ispod žmigavca.

Učitelj je napisao/la:

mali plavi je napisao/la:

Tako je, gorivo se sipa iza tablice koju se preklopi

[You must be registered and logged in to see this image.]

A i pretinac ispred suvozača se otvara
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ameri su imali genijalna rešenja za skrivanje otvora za natakanje goriva. Cadilac je imao i ispod žmigavca.

Ne mogu se sjetiti kojem je njihovom još autu bilo takvo nešto...praktično se pomakne lajsna na vrhu repa...ili čitav zadnji far, osvisno o godištu...Chevy Bel Air možda?

Jedino su rješenja za vođenje cijevi ispod lima bila za današnje pojmove katastrofična
[You must be registered and logged in to see this image.]

Da, ispod žmigavca '56 godište, kasniji iz '57 je imao hrom lajsnu iznad žmigavca koja se otvarala na šarkicama a ispod je bio otvor za nalivanje.

Keza je napisao/la:Jedino su rješenja za vođenje cijevi ispod lima bila za današnje pojmove katastrofična
[You must be registered and logged in to see this image.]

Da, jadan čovjek u gepeku bi se još morao sjebavati udarajući leđima u tu cijev

Učitelj je napisao/la:Da, ispod žmigavca '56 godište, kasniji iz '57 je imao hrom lajsnu iznad žmigavca koja se otvarala na šarkicama a ispod je bio otvor za nalivanje.

Hvala Učo, znači pamćenje me još služi

nebeski je napisao/la:

Hvala Učo, znači pamćenje me još služi

Nedavno su Ed i Majk na WD radili jednog, pa se i ja podsetio.

nebeski je napisao/la:

Da, jadan čovjek u gepeku bi se još morao sjebavati udarajući leđima u tu cijev

Obično su ti jadnici bili u vrećama pa ih to nije puno smetalo